Od rujna 2020. na portalu i izvan njega pratimo izradu prijedloga novog zakona o kulturnim vijećima, financiranju javnih potreba u kulturi te upravljanju ustanovama u kulturi. Iako već iz javnog savjetovanja u obliku Obrasca [4] prethodne procjene učinaka (novog) Zakona nije bilo jasno zašto se spajaju tri ključna zakona za funkcioniranje kulturnog sustava, od kojih je jedan – onaj o upravljanju javnim ustanovama u kulturi – posve neprimjereno uključen u sadržaj zakona, Ministarstvo kulture odlučuje do kraja provesti svoju volju.
Iz Ministarstva tako pratimo pozivanje [5] na novi Zakon koji će riješiti financiranje plaća za zaposlene na projektima odabranim za financiranje javnih potreba u kulturi, potom najavu zakonodavnih aktivnosti kako bi se deset ključnih zakona uskladilo [6] s nepostojećim Zakonom o euru, pa onda i odluku o pokretanju [7] postupka izrade Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2022. do 2027. godine, ključnog strateškog dokumenta polja kojim upravlja Ministarstvo kulture i medija. Naposljetku, Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi podnesen je na javno savjetovanje 11. veljače 2022, baš usred roka za odabir radne skupine za izradu Nacionalnog plana, odnosno bez prethodne analize stanja sektora te strategije njegova razvoja u predstojećem razdoblju.
Javno savjetovanje o prijedlogu Zakona bilo je otvoreno do 14. ožujka 2022, a s obzirom da je izostao participativni proces njegove izrade, savezi udruga civilnog društva u području kulture sami organiziraju javnu raspravu [8] o prijedlogu Zakona. Cilj rasprave koja je održana usred javnog savjetovanja bio je upravo inicirati proces analize prijedloga Zakona, uz ključno sudjelovanje onih na koje novi Zakon direktno utječe. Zaključci s tribine [9] nedvosmisleno su ukazali na potrebu povlačenja zakona iz procedure kako bi se, primarno, odvojio sadržaj javnog financiranja kulture i kulturnih vijeća od upravljanja javnim ustanovama u kulturi, te kako bi se zakon u pogledu rokova, kriterija i nadležnosti doradio i prilagodio stvarnim potrebama kulturnih aktera i šire kulturne zajednice. U samo javno savjetovanje došao je 451 komentar: prihvaćena su 42 komentara, djelomično prihvaćeno 40, nije ih prihvaćeno 120, a primljeno na znanje čak 249.
Dva tjedna kasnije, sa sjednice Vlade RH 27. travnja, Nacrt prijedloga Zakona [10] upućen je na prvo čitanje u Sabor. Kao što su u priopćenju [11] istaknuli savezi koji su organizirali jedinu javnu raspravu o prijedlogu Zakona, "upitno je za koga i zašto se ovaj Zakon donosi imajući na umu da ne donosi ključne, sistemske i toliko nužne promjene za područje kulture". Naveli su i da posebno zabrinjava to što Zakon koji je uskoro na čitanju u Saboru donosi izmjene stavki koje u nacrtu nakon javnog savjetovanja nisu bile ni predviđene. Točnije, "propisuje da vijeća izabrana po starom Zakonu o kulturnim vijećima i nakon donošenja novog Zakona ostaju u mandatu. S obzirom na to da je, kako ističe Ministarstvo, osnovni razlog za donošenje novog Zakona promjena obuhvata kulturnih vijeća i izmjena njihovih naziva, aktualni članovi vijeća zaista nemaju temelj za ostanak u mandatima". Razlog tomu možda se krije [12] u izradi Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2022. do 2027. godine, čiji su članovi radne skupine, osim zaposlenika Ministarstva, upravo predsjednici kulturnih vijeća koje je odabrala sama ministrica.
Zakonodavna procedura [13] Sabora RH nalaže da se prije rasprave na plenarnoj sjednici prijedlog zakona uvrsti na dnevni red sjednice matičnog tijela i Odbora za zakonodavstvo, kako bi se ta radna tijela izjasnila o svim elementima prijedloga zakona, kao i o njegovim ustavnim osnovama. U slučaju prijedloga Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, sjednica matičnog radnog tijela, Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu na kojemu je prijedlog trebao biti raspravljen, inicijalno je zakazana 5. svibnja. Ipak, sjednica nije održana, već je rasprava ovog Odbora, kao i Odbora za zakonodavstvo odgođena za 12. svibnja – isti dan, gotovo isti sat, kada je predviđena i plenarna saborska rasprava.
Procedura redovnog procesa rasprave o prijedlogu zakona predviđa dva čitanja zakona, pri čemu prvo čitanje obuhvaća, redom: uvodno izlaganje predlagatelja, opću raspravu o prijedlogu zakona, raspravu o pojedinostima koja uključuje i raspravu o tekstu prijedloga zakona, raspravu o stajalištima radnih tijela koja su razmatrala prijedlog, kao i donošenje zaključka o potrebi donošenja zakona. Zakazivanje istodobnih rasprava na odborima i na plenarnoj sjednici dovodi u pitanje smislenost i kvalitetu saborske rasprave u kojoj se prvo čitanje prijedloga Zakona odvija kada i sjednice Odbora čija su stajališta predmet te iste rasprave.
Ovakvo se odrađivanje procedure – ili njezino izigravanje – doima dosljednim s obzirom na dosadašnji tijek donošenja novog Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, od kojeg ministrica, po svemu sudeći, nema namjeru odustati.