Radovi izloženi u okviru 41. izdanja Splitskog salona ispituju ženske priče i povijesti kao generativnu, remetilačku silu i novi način zauzimanja svijeta.
Usprkos nedostatku adekvatnih prostora, kolaborativni studentski projekti u Splitu nisu neuobičajeni. Posljednji je primjer izložba "Rad, tekst, kontekst" u Staroj gradskoj vijećnici.
Središnja tema je propitivanje izložbe kao mjesta vlastite izloženosti te kao potencijalnog mjesta artikulacije laži kao legitimnoga sredstva galerijskog pripovijedanja.