Filmovi Martin Torpedo i Ništa ja tebi ne govorim, samo kažem portretiraju ljude koji se mire s postojećim stanjem, tjelesnom i emotivnom samoćom.
Inkluzija neuroatipičnih osoba u kazališnu praksu zahtijeva određeno rastezanje vizura na koje smo navikli – ali navika ionako nije uvijek dobrodošla u kreativnom procesu.