U Slučajnoj raskoši prozirnog vodenog rebusa čitava riznica filmske i književne znanstvene fantastike postaje jezik koji upućuje na radikalnu promjenu gledišta.
Smjernice i pravilnici koji reguliraju pitanje neformalnog obrazovanja u polju filma dobro funkcioniraju na papiru, no zbog tromosti i kratkovidnosti sustava provedba u praksi zapinje.
Osmi Maraton kratkometražnih filmova podsjetio je na bogatu i kvalitetnu produkciju, ali i na važnost jačanja programa zahvaljujući kojima kratki filmovi dobivaju sve ravnopravniji tretman.
Umjesto da bude dio širokog ulaganja u kulturu, osnivanje Filmskog ureda Grada Zagreba prije djeluje kao znak da razvojnu perspektivu u kulturi imaju samo njeni tržišno isplativi dijelovi.
Dolazak američkog lobista Chrisa Marcicha na čelo HAVC-a vrlo je sporan kompromis koji mjerljive pokazatelje stavlja ispred promišljenog razvoja hrvatske kinematografije.
Novim HAVC-ovim Pravilnikom o provedbi Nacionalnog programa predloženo je ukidanje kategorija poticanja razvoja scenarija televizijskih djela, što iznevjerava njegovu razvojnu misiju.
Intervju kojim je Daniel Rafaelić obznanio svoju ostavku na mjesto ravnatelja HAVC-a bizarni je dokument odlaska čovjeka čija je glavna funkcija bila da bude nevidljiv.
U raspletu priče o kaznenoj odgovornosti bivšeg HAVC-ova ravnatelja Hrvoja Hribara najzanimljiviji je način na koji je DORH medijski iskorišten u političke svrhe.
Srbenka i Chris the Swiss filmovi su koji zaranjaju duboko u traumatična pitanja društva, suočavajući gledatelje s pričama koje odstupaju od dominantnog diskursa o ratu.
Unutar segmenta medijske pismenosti u zgusnutoj nastavi hrvatskog jezika, ne preostaje mjesta i vremena za filmsku umjetnost koja ovisi o zasebnim izvannastavnim aktivnostima.
Ne samo da ne postoji strategija zaštite, restauracije i digitalizacije domaće filmske baštine, već dionici procesa i dalje koegzistenciju temelje na međusobnom prebacivanju odgovornosti.
Usprkos kvaliteti, manjinske se koprodukcije nalaze u paradoksalnom položaju između promišljenog sufinanciranja proizvodnje i izostanka distribucijske i promotivne podrške.
Kritičko vrednovanje rada nove garniture u HAVC-u moralo bi otići onkraj atraktivne teme financiranja dugometražnih filmova i sagledati ukupni rad na promicanju audiovizualne djelatnosti.
Akteri koji unatoč sustavnim ograničenjima ipak rade i doprinose digitalnoj distribuciji hrvatskog filma čineći ga dostupnim zainteresiranoj javnosti predstavljaju vrh avangardnog koplja.