Još uvijek nedostaje sveobuhvatnih zahvata u fenomen Zagrebačke škole crtanog filma koji bi obuhvatili umjetničke, sociokulturne i ekonomsko-političke faktore, a izbjegli mitologizaciju.
Revitalizacija hrvatske animacije, uz stilske i tehničke inovacije, obilježena je i snažnim ulaskom ženskih autorskih snaga u polje kojim su tradicionalno dominirali muškarci.
Unutar segmenta medijske pismenosti u zgusnutoj nastavi hrvatskog jezika, ne preostaje mjesta i vremena za filmsku umjetnost koja ovisi o zasebnim izvannastavnim aktivnostima.