Dionica Ommagio a Joseph Beuys izložbe Tko ne želi misliti, leti van! predstavila je radove naših umjetnica i umjetnika koji su se nadovezivali na Beuysov rad.
Filmovi Gérarda De Boea o Belgijskom Kongu dobar su primjer načina na koji je filmska reprezentacija korištena u svrhu normaliziranja odnosa kolonijalne eksploatacije.
Američki kompozitor George Crumb ostavio je iza sebe opus koji pronalazi put do raznih slušatelja te poziva na uvijek novo čitanje i poniranje u njegovu glazbu.
Walk On The Wild Side zaista je šetnja divljom stranom, gdje nas od razotkrivanja spašava zamračeno gledalište i svjesnost o fiktivnosti svijeta u predstavi.
U svojoj emocionalno i glazbeno transgresivnoj razradi tema zlostavljanja i kršćanstva, najnoviji album Lingue Ignote istovremeno je moćan, katarzičan i osnažujuć.
Prva hrvatska romska monodrama Igora Bakse preispituje kritički potencijal humora, koristeći ga kao ogledalo koje, upereno u publiku, dovodi do njezina triježnjenja.
Nadilazeći simplificirano shvaćanje međuljudskih odnosa, film Drive My Car Ryûsukea Hamaguchija stremi zrelosti koja je u izmirenju s kompleksnošću ljudskog iskustva.
S članicom kolektiva KUĆĆA, kustosicom i povjesničarkom umjetnosti Klarom Petrović razgovarali smo o radnim uvjetima u polju nezavisne kulture i vizualnih umjetnosti.