Nizom anegdotalnih bilješki okupljenih u knjizi Ogrebotine i glitchevi Jurij Meden razlaže kontradiktornosti upisane u praksu i teoriju čuvanja i izlaganja filmske baštine.

Filmovi Martin Torpedo i Ništa ja tebi ne govorim, samo kažem portretiraju ljude koji se mire s postojećim stanjem, tjelesnom i emotivnom samoćom.

Recentni kratkometražni dokumentarci Sunčice Ane Veldić, Marka Bičanića i Tihane Martinjak uspješno savladavaju zadatak pretvaranja vlastite intime u kontroliranu umjetničku formu.

Kad odlučim kako započeti, znat ću i sve ostalo i Mikrokazeta zaigrano se bave problemima filmskog medija, nedovršenošću i procesom nastajanja.

Filmovi redateljice Sunčice Ane Veldić govore o promašenosti simplifikacija koje filmsko stvaralaštvo dijele na amaterizam i profesionalizam.

U filmu Bijeli Božić Josip Lukić oslikava egzistencijalnu bijedu i superiornost pojedinačnog nad općim u životu svakodnevnog čovjeka.

"Woke" i "problematični" aspekti japanske animacije, barem kad je seks(ualnost) u pitanju, većinom su nerazmrsivo isprepleteni, unutar jednih te istih serijala, epizoda, likova i situacija.

Fenomen animea od svojih je ranih dana do današnje kompleksnosti i širine prevalio dugačak put, a njegova recepcija na našim prostorima odvija se u specifičnim okolnostima.

Dokumentarna trilogija o (post)jugoslavenskom nuklearnom programu nekritički se uzda u kapitalistička (i patrijarhalna) tehnološka rješenja nauštrb okolišnih perspektiva.

Slijedeći praksu rekapitulacije koja se tradicionalno nameće u (post)solsticijskom razdoblju, u 2022. godinu zakoračujemo uz pregled recentne filmske literature.

Iako se činilo da će zbog pandemijskih uvjeta u 2021. nastupiti suša zanimljivih naslova, godina se pokazala sjajnom za serije, a o najboljima među njima čitajte na ovogodišnjoj top-listi.

Dokumentarni serijal NDH Miljenka Bukovčana i Hrvoja Klasića nije adekvatno odgovorio na zadatak suočavanja hrvatskog društva sa svojom kvislinškom i fašističkom prošlošću.