Izložba Napisati revolucionarnu pjesmu nije dovoljno artikulira glasove margine, stavljajući naglasak na nužnost različitih modusa otpora novim oblicima imperija.

O predstavi C'est la vie nemoguće je misliti a da se ne otvori široka lepeza pitanja o žalovanju, kazalištu i smrti – i možda je upravo u tome njezina najveća kvaliteta.

Tijekom kazališnog maratona Danka u jednom danu nastao je niz novih predstava inspiriranih glazbenim spotom iz osamdesetih, a proces je pratio Kulturpunktov kritičarski tim.

Plaža Aleksandra Švabića i Damira Klemenića, nastala u suradnji s kolektivom Škvadra, ujednačen je projekt koji ostavlja dojam rada skupine koja se prije svega dobro zabavlja.

Melodrama je kritički, (auto)ironičan i ciničan, gotovo protestni antispektakl koji odražava i projektni kapitalizam – pokretnu traku na kojoj umjetnici opstaju ili nestaju.

Nakon ispitivanja hijerarhije odnosa i njegove društvene uvjetovanosti, Bill Is Dead Brune Isakovića i Mije Zalukar prikazuje igru nadmudrivanja u arhetipskoj podjeli uloga.

Albumom Compression – Decompression Abstract Construction Collective se približava onom shvaćanju koje glazbi pristupa iz pozicije interpreta, a ne autora i gospodara.

Ponavljanjem istog sadržaja u bezbroj priča, one u Gejmu postaju priče o nama, našim granicama, policiji i vladi, te barem toliko koliko traje predstava, one su naš problem.

Najveća vrijednost Aho Ssanova nastupa na Gibanjima gotovo je nježan tretman izvedbenog materijala i sposobnost glazbenog prenošenja kompleksnog emotivnog naboja.

Pokazujući kako je ples težak fizički rad, Arbajt propituje stav prema kojem umjetnici nisu "pravi" radnici.

U performansu Srbin, Cigan, Peder i Musliman Mirjana Đan se izlaže publici i postavlja u ulogu prokazivačice, dok njezin istup propituje razinu tolerancije u društvu.

Predstava Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo precizno prodire u korijene huškačke ratne ideologije, stvarajući na sceni prostor za suočavanje s traumom.