Antihumor kakvim obiluje Proces Kafka problematičan je jer onoliko koliko je grub i agresivan u izrazu, toliko je neodlučan i nezainteresiran u suštini i promišljanju.

Izložba Pet kratkih priča Egle Oddo promatra biljke kao ravnopravne članice naše zajednice, a ne kao nežive objekte koje modificiramo i podređujemo imperativu funkcionalnosti.

Keinberg Vedrane Klepice kirurški precizno oslikava osjećaj života na kraju povijesti, života u kojemu je nemoguće zamisliti stvarnu promjenu.

U fenomenalnoj drskoj izloženosti, plesna umjetnica Silvia Marchig staje pred publiku da bi joj izložila elemente svoga izvedbenog kraljevstva. 

U Ljetopisu kretanja Katerina Duda mapira transformaciju Rijeke kroz dvije vremenske točke u čijem su sjecištu šetači koji slažu mozaičnu sliku grada kao kolateralne žrtve.

Preodvažna koncepcija predstave Cement posrće na mjestima s čijim se kontradikcijama nije u stanju nositi i poseže za otrcanom frazom radije nego analitičkom razradom.

Usprkos pretjeranom limitiranju komunikacije s publikom, pandemijski je ZEZ Festival iznjedrio važne suradnje i zaključke o elektroničkoj glazbenoj i intermedijalnoj sceni.

Album Shapeless jazz kvarteta Trokut istovremeno je plesan, pronicljiv, melankoličan i prije svega odlično odsviran spoj različitih glazbenih stilova i žanrova.

Predstava Ni prijatelj ni brat hrabro ulazi u temu ratnih trauma, a izvedba u intimnom okruženju uspješno prenosi iskustvo raspuknute obiteljske i šire društvene zajednice.

Zvučna instalacija Ivane Papić prenosi priče mladih berlinskih doseljenika koje se, više od pripadnosti rastućoj skupini migrantskih radnika, bave individualiziranim osjećajem nepripadanja.

U radu Sightings / Sittings kolektiva Zvukospjevi glazba ne čini samo pozadinu umjetničke informacije, ona je esencijalni dio izvedbe.

Radovi izloženi u sklopu Touch Me festivala decentriraju čovjeka i istražuju potencijale ideje da se živa bića protežu i izvan čvrstih granica svog organizma.