Mimikin koncert u Vintage Industrial Baru, koncipiran kao mješavina njihovih zadnjih dvaju albuma, otvara pitanje estetskog smjera kojim će se orkestar kretati na nadolazećim izdanjima.

Od fizičkog do virtualnog prostora i natrag, Savić-Gecan šalje nas u potragu za izvedbom koja se infiltrira posvuda u Bijenale, suptilno propitujući kanale komunikacije.

Audiovizualni projekt Interferencija tonote i varboske propituje komunikacijsku funkciju govora ukazujući na njegovu nepredvidljivost, kontekstualnost i relacionalnost.

Kroz biografska iskustva beskućništva, dokumentarna predstava Crna vuna progovara o gorućem društvenom problemu čije sistemske uzroke traži u odnosu sustava prema pojedincu.

Inscenacija Handkeova Kaspara u režiji Hrvoja Korbara upada u zamku redukcije predloška na jednu, konvencionalnim kazališnim sredstvima limitiranu interpretaciju.

Strahovi malih razlika naintrigantniji su upravo ondje gdje ostavljaju prostor za suptilnije pomake u percepciji, postavljajući tek za nijansu iščašena pitanja.

Zagrljaje čine mali događaji koji računaju na gledateljsku svjesnost, rastvarajući prostor za promišljanje o afektivnom prostoru i snazi izvedbenih umjetnosti.

Predstava Braća Karamazovi modelira svoju materiju posvećeno, nijansirano i u kontaktu koji je mekan, ali i savršeno odlučan u smještanju publike u samo srce apokalipse.

Sedamnaesti Venecijanski bijenale arhitekture ističe dijalog, prilagođavanje lokalnim potrebama te osluškivanje zajednice kao formulu za prevladavanje posljedica klimatske krize.

Izlazeći iz sjene uklete 2020., ova je izvedbena godina bila obilježena opreznim optimizmom, osjećajem strepnje, ali i spoznajom da na toj našoj izudaranoj sceni još uvijek ima magije.

Radovi izloženi u okviru 41. izdanja Splitskog salona ispituju ženske priče i povijesti kao generativnu, remetilačku silu i novi način zauzimanja svijeta.

U kontekstu domaće muzikologije i produkcijske scene, zvučno-glazbeni dio programa ovogodišnjeg Device_art festivala prijelomni je događaj za našu kulturnu sredinu.