Prvo izdanje Ganz novih Perforacija prostorno je raspršenim programom demonstriralo snagu i bogate mogućnosti unutar minimalističkih produkcijskih zahtjeva.

Sparujući glad kao moralnu kategoriju i hranu kao formalnu, Neka jedu kolače nudi prožvakan koncept koji, unatoč svom obilju, razotkriva sadržajno siromaštvo izložbe.

Izložba Zapisi povezivanja i razdvajanja ocrtava dvostruko značenje Jadranske magistrale mapirano u višegodišnjem projektu autora Damira Gamulina i Antuna Sevšeka.

Izložba Izgubljeni odmor, temeljena na rekontekstualizaciji umjetničkog rada Mladena Stilinovića, alternativu neoliberalnoj kulturnoj industriji nalazi u aktivnoj dokolici.

BADco.-ovu predstavu Nemogući plesovi osobitom čini u nju upisana ljubav prema originalnoj izvedbi čikaške skupine Goat Island koja je obilježila začetke njihova djelovanja.

Treći prostor koji u kustoskoj koncepciji Jovanke Popove teži postati prostorom solidarnosti, ujedno razotkriva i nejednakosti unutar domaćeg umjetničkog univerzuma.

Premda tvore inkluzivnu izložbu koja manjinsku populaciju teži približiti većinskoj, Priče Roma ipak ne uspijevaju preispitati stereotipe i ograničavajuće identitete.

Skupina Kik Melone naslućuje da se relacije u izvedbi i izvedbenim umjetnostima ne mogu vratiti na prijašnje stanje, no u novoj predstavi Melone Pataphysica još tapka u mraku.

Predstave Face Nord i Rare Birds koje je na Cirkobalkani izvela skupina Un loup pour l'homme slijede ideju međuovisnosti pojedinaca kao društvenih bića.

Postavljajući se voajeristički prema pitanjima kolektiviteta, izložba Rave Voyeur je pokušala na drugačiji način odgovoriti na pitanje (a)političnosti klupske i rave kulture.

Instalacija Omili mi nastavak je kinematografskih istraživanja Sabine Mikelić koja počivaju na empatiji i autentičnoj komunikaciji između umjetnice i protagonista.

Uz različite programske linije koje su pokazale otvorenost za novo, ali i svijest o programskom kontinuitetu, ovogodišnji ZEZ festival pokazao se kao najambiciozniji dosada.